Filipini, arhipelagska zemlja u jugoistočnoj Aziji, poznati su po svojoj bogatoj biodiverzitetu i živopisnim ekosistemima. Međutim, također su jedna od najranjivijih nacija na degradaciju okoliša i klimatske promjene. Kako bi zaštitili svoj okoliš, Filipini su donijeli razne zakone i politike o okolišu. Ovaj članak istražuje te politike i njihovu provedbu, odražavajući posvećenost zemlje održivom razvoju usred rastućih ekonomskih izazova.
1. Zakon o čistoj vodi (Republikanski zakon br. 9275)
Zakon o čistoj vodi iz 2004. godine ima za cilj zaštitu vodnih tijela zemlje od zagađenja. Propisuje uspostavljanje područja upravljanja kvalitetom vode, postavljanje standarda kvalitete vode i regulaciju ispuštanja otpadnih voda iz raznih izvora. Provedba uključuje jedinice lokalne samouprave (JLS) i industrije koje se moraju pridržavati strogih protokola za tretman otpadnih voda kako bi se spriječila kontaminacija.
2. Zakon o čistom zraku (Republikanski zakon br. 8749)
Donijet 1999. godine, Zakon o čistom zraku bavi se kontrolom i upravljanjem zagađenjem zraka. Zakon postavlja standarde emisije za stacionarne i mobilne izvore, promiče korištenje čistijih goriva i potiče praćenje kvalitete zraka. Ministarstvo okoliša i prirodnih resursa (DENR) i JLS ključni su akteri u provedbi ovog zakona, pri čemu se industrije moraju pridržavati standarda emisije.
3. Zakon o ekološkom upravljanju čvrstim otpadom (Republikanski zakon br. 9003)
Ova legislativa iz 2000. godine pruža sveobuhvatan pristup upravljanju čvrstim otpadom. Naglašava smanjenje otpada na izvoru, reciklažu i kompostiranje. JLS su odgovorne za provedbu, uključujući uspostavljanje objekata za oporabu materijala (MRF) i promicanje ekološke svijesti među zajednicama.
4. Sustav procjene utjecaja na okoliš (EIS) Filipina (Predsjednički dekret br. 1586)
Sustav EIS zahtijeva od predlagatelja projekata da provedu procjene utjecaja na okoliš (EIA) za razvojne projekte. To osigurava da se potencijalni utjecaji na okoliš identificiraju i ublažavaju prije odobrenja projekta. DENR pregledava i odobrava te procjene, balansirajući ciljeve razvoja s zaštitom okoliša.
5. Zakon o nacionalnom integriranom sustavu zaštićenih područja (NIPAS) (Republikanski zakon br. 7586)
Donijet 1992. godine, NIPAS zakon omogućava uspostavljanje i upravljanje zaštićenim područjima radi očuvanja biološke raznolikosti zemlje. Zakon određuje specifične zone za zaštitu i održivu upotrebu, uključujući lokalne zajednice u naporima upravljanja kako bi se osigurala i zaštita i podrška sredstvima za život.
6. Zakon o očuvanju i zaštiti divljih životinja (Republikanski zakon br. 9147)
Ovaj zakon iz 2001. godine ima za cilj očuvanje i zaštitu vrsta divljih životinja i njihovih staništa. Regulira prikupljanje, posjedovanje i trgovinu divljim životinjama, jača provedbu protiv krivolova i promiče istraživanje divljih životinja. DENR, zajedno s raznim agencijama za provedbu zakona, nadgleda njegovu provedbu.
7. Kodeks reforme šumarstva (Predsjednički dekret br. 705)
Iako je donesen 1975. godine, ovaj dekret ostaje kamen temeljac upravljanja šumama na Filipinima. Upravlja korištenjem, upravljanjem, obnavljanjem i očuvanjem šumskih resursa. Provedba se fokusira na zaštitu šuma, pošumljavanje i kontrolu ilegalne sječe drva, pri čemu DENR igra ključnu ulogu.
8. Zakon o kontroli toksičnih tvari i opasnog i nuklearnog otpada (Republikanski zakon br. 6969)
Donijet 1990. godine, ovaj zakon regulira i kontrolira uvoz, proizvodnju, obradu, distribuciju i odlaganje kemijskih tvari i opasnog otpada. DENR osigurava usklađenost kroz dozvole, praćenje i programe upravljanja otpadom, štiteći javno zdravlje i okoliš.
9. Zakon o obnovljivim izvorima energije (Republikanski zakon br. 9513)
Kako bi se smanjila ovisnost o fosilnim gorivima i ublažile klimatske promjene, Zakon o obnovljivim izvorima energije iz 2008. godine promiče razvoj i korištenje obnovljivih izvora energije. Zakon pruža poticaje za projekte obnovljivih izvora energije, s ciljem poboljšanja energetske sigurnosti i održivosti. Ministarstvo energetike (DOE) odgovorno je za njegovu provedbu.
10. Zakon o klimatskim promjenama (Republikanski zakon br. 9729)
Donijet 2009. godine, ovaj zakon osniva Komisiju za klimatske promjene, koja formulira i koordinira politike i programe o klimatskim promjenama. Integrira klimatske promjene u procese donošenja politika vlade i promiče strategije prilagodbe i ublažavanja kako bi se izgradila otpornost na klimatske promjene.
Izazovi u provedbi i dalje postoje, uključujući ograničeno financiranje, nedovoljan broj zaposlenika i nedostatak koordinacije među agencijama. Štoviše, ekonomske aktivnosti poput rudarstva, deforestacije i urbanizacije predstavljaju značajne prijetnje učinkovitoj provedbi. Poslovna zajednica na Filipinima mora se kretati kroz ove propise dok teži održivim praksama kako bi se uskladila s globalnim ekološkim standardima.
U zaključku, Filipini imaju robusni okvir zakona o okolišu usmjerenih na zaštitu svojih prirodnih resursa i promicanje održivog razvoja. Učinkovita provedba i usklađenost su ključni u rješavanju ekoloških izazova s kojima se zemlja suočava. Jačanje institucionalnih kapaciteta, poboljšanje sudjelovanja javnosti i poticanje kulture ekološke odgovornosti ključni su koraci prema postizanju održive budućnosti za Filipine.
Ovdje su neki predloženi povezani linkovi o zakonima o okolišu na Filipinima: Politike i provedba:
Ministarstvo energetike Filipina